Još 9. januara, broker Willis Faber & Co došao je u Lloyd’s da osigura Titanik i njen sestrinski brod, Olimpic, u ime White Star Line. Kako su brodovi reklamirani kao „nepotopivi“, polisu su potpisali svi pomorski osiguravači Lloyd’s-a i većina londonskih kompanija za pomorsko osiguranje.
Različiti osiguravači su preuzeli djelove rizika u rasponu od 200£ do 75.000£, da bi do 11. januara uplata bila potpuna. Olympic i Titanic su bili u potpunosti osigurani na po milion funti. To je bio najveći pomorski rizik ikada. Nosio 20% ukupnog kapaciteta Lloyd’s-ovog tržišta od 5 miliona funti u to vrijeme. Ukupni osigurani pomorski gubici za cijelu 1912. iznosili su 6,75 miliona funti.
Smatralo se da je to prestižni rizik, a samo pokriće za trup je iznosilo milion funti – oko 95 miliona funti u današnjem novcu. Willis je uspeo da ispregovara povoljnu premiju za ovaj ponosno ˝nepotopivi˝ brod od samo 7.500 funti.
Odštetni zahtjevi
Zbog jedinstvene strukture podjele rizika na Lloyd’s-ovom tržištu i finansijske snage koju je pružao, White Star Line je u potpunosti isplaćen u roku od 30 dana od tragedije. Lloyd’s je isplatio veliki udio u šteti, ukupno 20% premijskog prihoda te godine.
Kuriozitet su bile štete isplaćene po osnovu gubika stavri koje su bile na brodu, a bile su osigurane. Tako je recimo William Ernest Carter koji je preživio brodolom, podnio zahtjev za odštetu zbog gubitka svog automobila Renault koji potonuo sa Titanikom. Obeštećen je sa tadašnjih 5000 dolara u skaldu sa ugovorenom polisom osiguranja svog automobila.
Iznosi odštete po osnovu životnog osiguranja su bili značajni, ali većinu njih pokrivale su američke osiguravajuće kompanije. Tako je recimo najveća odšeta po osnovu osiguranja života od 50.000 dolara isplaćena suprugi Johna B. Thayera, u to vrijeme poznatog preduzetnika iz Filadelfije,
Titanik je ostavio duboko nasleđe pomorskoj bezbednosti. Njegov gubitak je podsjetnik da nijedan brod nije nepotopiv. Uprkos tome što je to bio jedan od najvećih gubitaka u to vrijeme, ovo je na kraju ljudska priča i ona koja je sažeta jednostavnim riječima u Lojdovoj knjizi šteta, od 16. aprila, „Gubitak života je veoma ozbiljan“.
Iz Lloyd’s-ove perspektive, Titanik će dugo biti zapamćen kao jedan od najvećih gubitaka na tržištu pored velikih prirodnih katastrofa i katastrofa koje je izazvao čovjek. U takve se ubrajaju gubitak HMS Lutine 1799. godine, zemljotres u San Francisku 1906. i nedavno 11. septembar, uragan Katrina, te zemljotres i cunami u Japanu 2011.
Lloyd’s
Lloyd’s je jedinstveno tržište osiguranja i reosiguranja sa nenadmašnom koncentracijom ekspertize za osiguranje. Veliki dio poslova u Lloyd’s-u se i dalje odvija ˝face to face˝ u poznatoj ˝sobi za osiguranje˝, koja prima više od 5.000 ljudi. Na tom mjestu se svakog dana ugovori 100 miliona funti premije osiguranja .
Brokeri stavljaju rizik svojih klijenata da Lloyd’sovim osiguravačima na ocjenu rizika i cijene, i u krajnjem preuzimanja rizika. Veći deo kapitala koji je dostupan u Lloyd’s-u obezbeđuje se na osnovu pretplate. Naime Lloyd’s osiguravači se udružuju kao sindikati i gdje se sindikati udružuju da bi preuzeli rizike. Zajedno, Lloyd’s sindikati osiguravaju rizike koji iznose više od 35 milijardi funti premije osiguranja svake godine.
Ova vrsta partnerstva, u kombinaciji sa izborom, stručnošću i finansijskom sigurnošću tržišta, čini Lloyd’s vodećom svjetskom platformom za osiguranje i reosiguranje koja razvija relevantne, nove i inovativne oblike osiguranja za klijente širom sveta.
Lloyd’s je u svojoj istoriji osiguravao značajne događaje poput osiguranja ekspedicije istraživača Arktika, međunarodih organizacija za pomoć, lansiranje satelita. Takođe Lloyd’s je preuzeo u osiguranje velike globalne rizike poput sajber rizika, terorizam i posledice klimatskih promena.
Kako je uvijek osiguravao najveće rizike, tako je i jednog januarskog jutra 1912. Lloyd’s osigurao brod Titanik na milion funti. Ostalo je istorija.
Izvor: Lloyd’s.com
