Kako je pandemija COVID 19 virusa praktično paralisala svakodnevnicu, okolnosti prije pandemije i sada tokom nje se uveloiko razlikuju. Zbog samog uticaija mjera za suzbijanje zaraze od virusa COVID 19, značajno manje korisitimo motorna vozila, manje su nam fizičke aktivnosti, više vremena provodimo kući i sl.
Ugovorna prava iz ugovora o osiguranju
Prateći dešavanja i uticaj same pandemije na svjetsko tržište osiguranja, naišli smo na jedno vrlo interesantno pitanje. Ono se zapravo odnosi na jedno ugovorno pravo koje se u praksi rijetko koristi. Naime, svi ugovori, pa tako i ugovori o osiguranju, se zaključuju u skladu sa okolnostima koje postoje u vrijeme sklapanja ugovora. Jasno je da se okolnosti koja su aktuelne u vrijeme zaključenja ugovora mogu bitno izmijeniti tokom trajanja ugovora. Zakon o obligacionim odnosima (ZOO) te promjene vezano za ugovore o osiguranju propisuje kroz u čl. 1011. koji definiše prava i obaveze ugovornih strana u slučaju povećanja rizika i u čl. 1013. kod smanjenja rizika.
Član 1011 definiše obavezu osiguranika, odnosno ugovarača osiguranja, da bez odlaganja obavijesti osiguravača o povećanju rizika. Ovo pravo osiguravači relativno često koriste, i dio su ugovorne obaveze osiguranika u uslovima osiguranja. Ukoliko ovu obavezu ugovarač osiguranja ne poštuje, osiguravač ima pravo na raskid ugovora o osiguranju ili uvećanje premije u skladu sa uvećanim rizikom.
Smanjenje rizika
Svi osiguranici shodno odredbama ZOO imaju pravo na smanjenje premije osiguranja u skladu sa smanjenim rizikom. Rijetka je pojava da ovo pravo osiguranici koriste, jer uglavnom ne znaju da na to imaju pravo. U ZOO, po načelu uravnoteženja prava i obveza ugovornih strana, uz pravo osiguravača na uvećanu premiju osiguranja u skladu sa uvećanim rizikom, predviđa se i pravo osiguranika da od osiguravača traži smanjenje premije u slučaju smanjenja rizika. Član 1013 ZOO glasi: U slučaju kad se poslije zaključenja ugovora o osiguranju dogodilo smanjenje rizika, ugovarač osiguranja ima pravo da zahtijeva odgovarajuće smanjenje premije, računajući od dana kad je o smanjenju obavijestio osiguravača. Ako osiguravač ne pristane na smanjenje premije, ugovarač osiguranja može raskinuti ugovor. U slučaju raskida ugovora, ugovarač osiguranja ima pravo na povrat plaćene premije od dana raskida, do posljednjeg dana trajanja ugovora o osiguranju.
Nemogućnost ili manje korišćenje vozila
Uzmimo primjer nemogućnosti korišćenja vozila koje je kasko osigurano prije proglašenja epidemije. Nakon donošenja mjera za suzbijanje zaraze izazvane virusom COVID 19, došlo je do evidentno manjeg korišćenja motornih vozila u saobraćaju. Shodno tome, vozilo koje se manje koristi ili čak nikako, značajno je manje izloženo riziku od nastupa saobraćajne nezgode. Visina tog rizika bila je određena u momentu zaključivanja osiguranja, te shodno tome ne odslikava stanje stvari nakon uvođenja mjera. U skladu sa tim, umjesto očekivane godišnje kilometraže, vozilo će proći mnogo manje, i samim tim biti manje izloženo riziku štete. Ovo je posebno važno za vozila koja imaju komercijalnu upotrebu (npr rent-a-car ili taxi vozila), koja tokom trajanja mjera za suzbijanje zaraze praktično ne služe svojoj svrsi.
Manji broj vozila u saobraćaju povlači manju vjerovatnoću nastanka saobraćajne nezgode, te samim tim i štete na vozilima. U skaldu sa tim, osiguranik/ugovarač osiguranja ima pravo od osiguravača tražiti smanjenje premije kasko osiguranja. Na kraju, važno je napomenuti da je teret dokazivanja o stepenu smanjenja rizika na osiguraniku. U skladu sa tim, osiguravač ne mora ˝a priori˝ prihvatiti ovakav zahtjev svog klijenta kao opravdan bez valjanog dokaza.
