Osiguranje nakita i dragog kamenja

Dijamanti su skupi, kao i ostalo drago kamenje. Nakit je takođe skup, čak i ako kupujete kamenje napravljeno u laboratoriji. Stoga bi nakit trebao biti osiguran.

Nakit donekle može biti osiguran polisom osiguranja kuće ili stana. Naime standardna polisa osiguranja kuće ili stana, lična imovina je pokrivena na osnovu ugovorenih opasnosti, što znači da imovina mora biti oštećena jednom od navedenih opasnosti da bi bila pokrivena. To su: požar, grom, vjetar, grad, eksplozija, pad letjelice, eksplozija, udara sopstvenog vozila u građevinski objekat, nemiri i demonstracije, lom stakla, provalna krađa i razbojništvo, izlivanje vode iz instalacija, vandalizam ili zlonamjerno nanošenje štete, odgovornost za štete nanijete trećim licima… Drago kamenje i nakit prema ovim polisama osiguranja najčešće su osigurani na unaprijed dogovoreni procentualni iznos od njihove vrijednosti i najčešće pokriće važi samo ukoliko su adekvatno obezbijeđeni.

Ali, recimo ako izgubite kamen iz komada nakita, nema pokrića. Takođe, nema pokrića za ispuštanje naušnice u odvod, lomljenje lančića ogrlice ili narukvice, izlaganje bisera sredstvima za čišćenje koja ih oštećuju ili bilo koje druge stvari koje se obično dešavaju nakitu.

Dakle, kako osigurati svoj nakit?

Prvo, trebaće vam procjena od sertifikovanog gemologa, procjenitelja nakita i dragog kamenja, a koja opisuje komponente predmeta. Sertifikovani gemolog je obučen za identifikaciju i kategorizaciju dragog i poludragog kamenja. Procjena treba navesti koji se metal koristi (srebro, zlato, ako je zlato, koji karat, zlatni overlay, vermeil, platina) i vrstu okvira (solitaire, halo, bočno kamenje i slično). Kamenje treba identifikovati i opisati po brušenju, boji, čistoći, karatima, a za bisere, sjaju.

Svaka vrsta dragulja ili poludragog kamenja ima svoje karakteristike ocjenjivanja. Procjenitelj/gemolog će dati vrijednost predmeta. Procjena se zatim može dati osiguravaču, a predmet se može uvrstiti u polisu za dodatnu premiju. Vrijednost procjene postat će osigurani iznos. Osiguravači uglavnom žele da procjene budu prilično ažurne kako se vrijednosti mijenjaju, tako da procjena stara deset godina vjerovatno neće biti prihvaćena.