
Istorijski razvoj “kišobran osiguranja” od odgovornosti
Pravo umbrella ili kišobran osiguranje danas je rijetkost na tržištu komercijalnog osiguranja od odgovornosti. Ipak, termin umbrella i dalje se često koristi za različite vrste excess (višak pokrića) i hibridnih polisa odgovornosti, iako se njihov sadržaj značajno razlikuje od prvobitnog koncepta.
Početak razvoja
Umbrella osiguranje nastalo je sredinom prošlog vijeka kao odgovor na potrebu velikih kompanija za višim limitima odgovornosti nego što su ih nudile standardne polise. Smatra se da su pioniri ovog oblika pokrića bili osiguravači iz Lloyd’s of London, koji su i uveli naziv umbrella.
Prve umbrella polise pružale su jedinstveno katastrofalno pokriće za više različitih rizika odgovornosti, uz uslov da osiguranik prethodno ima određeni nivo osnovnog osiguranja ili sopstveno zadržavanje rizika. Time su umbrella polise bile rezervisane za velike i neočekivane štete.
Razvoj excess pokrića
Tokom 1940-ih i 1950-ih godina povećavao se broj zahtjeva za višim limitima odgovornosti, posebno u industriji, saobraćaju, energetici i automobilskoj industriji. U početku su se dodatni limiti obezbjeđivali posebnim excess polisama za svaku vrstu odgovornosti, što je bilo administrativno složeno.
Zbog toga se razvija umbrella polisa koja objedinjeno pokriva različite vrste odgovornosti i predstavlja praktičnije rješenje.
Širenje tržišta
Krajem 1950-ih američki osiguravači počinju nuditi umbrella osiguranje, a do početka 1970-ih više od 70 društava imalo je ovu vrstu proizvoda u ponudi.
Karakteristike prvih umbrella polisa
Prve umbrella polise bile su znatno šire od današnjih i obuhvatale su:
- veoma široku definiciju lične odgovornosti;
- mali broj isključenja;
- pokriće štete na imovini po principu “occurrence”;
- pokriće i za određenu nematerijalnu imovinu;
- bez agregatnih limita za ukupne štete tokom trajanja polise.
Zbog tako širokog obima pokrića osiguravači su ostvarivali velike i neočekivane gubitke.
Uvođenje ograničenja
Godine 1960. Lloyd’s uvodi novu, restriktivniju umbrella polisu kojom su:
- isključenja postala apsolutna;
- preciznije definisana lična odgovornost;
- pokriće imovine ograničeno na materijalnu imovinu;
- ograničena ugovorna odgovornost;
- uvedeno isključenje profesionalne odgovornosti (Errors & Omissions).
Ovakve izmjene izazvale su nezadovoljstvo tržišta, pa je iste godine predstavljena revidirana verzija koja je ponovo proširila određena pokrića i ublažila dio ograničenja.
Savremene umbrella polise
Od 1980-ih godina razvoj umbrella osiguranja uglavnom prati promjene osnovnih polisa opšte odgovornosti (CGL).
Organizacije ISO i AAIS razvile su standardizovane obrasce umbrella polisa, ali većina osiguravača i danas koristi sopstvene uslove osiguranja, zbog čega ne postoji jedinstveni tržišni standard.
Savremene umbrella police uglavnom predstavljaju kombinaciju excess i šireg pokrića, pri čemu se obim zaštite razlikuje od osiguravača do osiguravača.
Zaključak
Današnji pojam umbrella osiguranje više ne označava jedinstvenu vrstu police, već različite modele excess i hibridnog osiguranja odgovornosti. Zbog toga je prilikom ugovaranja ovih polisa neophodno pažljivo analizirati uslove osiguranja, definicije pokrića, isključenja i odnos prema osnovnim polisama odgovornosti.
