Specifičnosti zakonske regulative koja definiše obligacione odnose u slučaju nastupa saobraćajne nezgode i prouzrokovanja materijalne štete, u EU mogu imati drugačije odredbe nego što naša regulativa propisuje.
Zanimljiva je praksa koju primjenjuju osiguravači u Italiji kod šteta u saobraćaju. Primjera radi u Italiji osiguravači se vrlo često pozvaju na član 2054, Građanskog zakonika (Codice civile). Prva dva stava ovog člana glase:
- Vozač motornog vozila koje učestvuje u saobraćaju dužan je nadoknaditi štete nastale na imovini ili osobama, koja je uzrokovana kretanjem vozila, ako ne dokaže da je učinio sve što je moguće kako bi se izbjegla šteta.
- U slučaju sudara između vozila, pretpostavlja se, dok se ne dokaže suprotno, da je svaki od vozača jednako odgovoran za nastanak štete koju su pretrpjela pojedinačna vozila
Kao što se vidi, Stav 2. ovog člana, odnosi se na slučajeve odgovornosti za štetu kod saobraćajnih ezgoda.
Ova stav daje za pravo osguravaču da u pojedinim slučajevima pribjegne pretpostavci o obostranoj odgovornosti za štetu (50:50). Pretpostavka osiguravača se može oboriti ako vozač učesnik u saobraćajnoj nezgodi pruži dokaz da je uradio sve kako do štete ne bi došlo. U tom slučaju mora dokazati da je:
- prilagodio brzinu uslovima puta ili prilikom približavanja raskrsnici,
- da je obratio posebnu pažnju prilikom približavanja opasnom dijelu puta,
- da je poštovao saobraćajne znake i sl.
Međutim za ovako nešto potrebno je ući u sudski process i kroz postupak vještačenja dokazivati svoje tvrdnje. Bitno je napomenuti da je mjerodavno pravo u slučaju materijalne štete pravo države u kojoj se dogodila saobraćajna nezgoda. Iz tog razloga vozači poseban oprez. Bez obzira da li ste doprinijeli nastanku štete, možete doći u situaciju da platite nešto za šta niste krivi.

