Premija osiguranja je ˝fer˝ cijena prenosa rizika nastanka nekog nepredvidivog štetnog događaja sa nas, na osiguravajuće društvo. Premiju plaćamo kao naknadu osiguranju za rizik koji nosimo od eventualnog slučaja materijalne, odnosno nematerijlane štete koju nam neko pričini ili mi nekome pričinimo.
Osiguranja možemo da podijelimo na više načina, ali jedna podjela je osnovna: na neživotna i životna osiguranja. U neživotna osiguranja spadaju osiguranja vozila, kuće, stana, putovanja, osiguranje od odgovornosti, itd, ali i osiguranja lica kao što su osiguranje od nezgode ili zdravstveno osiguranje. Premija se plaća po pravilu godišnje, dok osiguravač može odobriti plaćanje na rate.
U životna osiguranja spadaju osiguranja koja su uglavnom dugoročna i u sebi sadrže jednu bitnu komponentu, a to je osiguranje za slučaj smrti.
Klasično osiguranje života je osiguranje za slučaj smrti, kada se korisnicima osiguranja, koji su unaprijed poznati isplaćuje odšteta u vidu unaprijed ugovorene sume osiguranja. Ukoliko se tokom trajanja osiguranja ne dogodi slučaj smrti, u ovom slučaju uplaćene premije ostaju osiguravajućem društvu, jer se radi o čistom riziku bez štedne komponenete, kao kod osiguranja vozila ili osiguranja nezgode.
Međutim, ukoliko polisa osiguranja u sebi sadrži i štednu komponentu, pored osiguranog rizika smrti, ukoliko za vrijeme trajanja osiguranja ne dođe do smrti osiguranika, po isteku osiguranja se isplaćuje ugovorena osigurana suma iz polise uvećana za kapitalnu dobit.


